Nisam ispunio obećanje… Prva stvar koju sam napravio nakon što napisah ono gore je da sam otišao u svoju crkvu i posrao se kao bezdušna živina kakva i jesam.
Da – baš tako.
Moj WC je moja crkva.
Ljudi uvijek pričaju o nekom olakšanju koje osjete nakon odlaska u crkvu, o nekom duševnom miru..
Šta ja znam, išao sam godinama u crkvu i istina jest da se čovjek osjeti nekako ljepše nakon nedjeljne mise, nekako si mirniji kao pripadnik stada sa nebeskim ocem koji te pazi i nadzemaljskim smislom kojim ti je život ispunjen…
Ali, stari moj, kako to uopće usporediti sa jednim dobrim sranjem.
Ono, kad trpiš već neko vrijeme, uletiš u WC i urlajući grebeš po zidovima dok to sranje izlazi iz tebe.
JU-HU-HU.
Odmah sam bliže anđelima.
Instant prosvjetljenje, jebeš set&setting, nema vitraja, mramora ni tamjana, samo ja i rola papira – troslojnog………………
„Može doći do analnog krvarenja“
„Stoljećima se rasprava o moralu vodila između onih koji su tvrdili
da tvoj život pripada Bogu i onih koji su tvrdili da pripada tvom bližnjem,
između onih koji su propovijedali žrtvovanje za duhove na nebu
i onih koji su propovijedali žrtvovanje za potrebite na Zemlji.
A nitko nije došao i rekao da tvoj život pripada tebi
i da je Dobro – živjeti ga.“
Ayn Rand, Atlas Shrugged
No Comments