Nedavno pročitah otvoreno pismo mladog hrvatskog povjesničara Nikše Spremića hrvatskoj premijerki u kojem se mladi gospon kontinuirano diči svojim odgojem kojeg definira na slijedeći način „Usađena mi je i ljubav prema Bogu, domovini i mome hrvatskom narodu„, a par rečenica prije navodi vrlo lijep citat Samuela Johnsona da je „nacionalizam zadnje pribježište nitkova“.
Čovjek bi pomislio da zločesti političari zloupotrebljavaju visoko vrijedne ljudske vrline poput ljubavi prema Bogu, domovini i narodu da bi manipulirali istim tim narodom.
Ali, što su uopće Bog, domovina, narod? Ideje? Valjda.
Čemu služe te ideje? Hm, hm…
Bog – onaj koji sve vidi i sve čuje te sankcionira ili nagrađuje ovisno o tome što on misli o tome što vidi i čuje, a što misli o tome nam, naravno, prenose njegovi predstavnici na zemlji.
Domovina – politički definirana zemljopisna jedinica na čijem jednom dijelu si rođen ti, tvoji roditelji ili si na neki drugi način emotivno vezan za nju, bez obzira da li je taj dio politički definirane zemljopisne jedinice nekada pripadao nekoj drugoj politički definiranoj zemljopisnoj jedinici.
Narod – skupina ljudi koji žive ili su nekada u povijesti živjeli na prostoru neke politički definirane jedinice, a osim tog prostora ili čak i neovisno o njemu povezuje ih i Bog kojem se mole.
Dakle:
manipulacija,
manipulacija,
i šta?
Manipulacija.
Znači odgojem si osposobljen da bi se tobom manipuliralo.
Netko je rekao da je „korisno osposobiti narod da vlada ali je još korisnije osposobiti narod da bi se njime vladalo“….
Zašto se nitko ne diči da je odgojen da upotrebljava razum? Da bude racionalan?
Kako i bi kada krajobrazima naše „domovine“ dominiraju zvonici i stadioni, a ne škole i knjižnice…
Iracionalnost je vrlina..
Djeca prije znaju izmoliti neku molitvu nego oprati zube ili ispuhati nos, prije nauče nogometna pravila nego koliko je 2+2..
Djeci prvo lažeš i smatraš ih nesposobnim idiotima tako što ih uvjeravaš u pizdarije poput djeda božićnjaka, zubić vile, hodanja po vodi i dizanja mrtvih kao u potpuno vjerodostojne činjenice te im niti slučajno ne daješ ulogu jednako vrijednog člana kućanstva sa pripadajućim pravima i obvezama nego je pravilo „ne pitaj glupa pitanja“ i „mama će sine“..
I onda se pitamo zašto je država u kurcu.
Valjda bi Jadranka trebala doći, obrisat nam nos i staviti kruh u usta..
Pitamo se zašto nam je vlast u kurcu.
A tko ju je izabrao? Tko je ’90ih doveo bivše zatvorenike na vlast?
Ne nadam se ja boljem sutra u Hrvatistanu, ne u zemlji povodljive stoke sitnog zuba odgojene da ne razmišlja.
Al eto, pošto uz domovinu dobiješ i domovnicu i uz nju putovnicu koje ne vrijede papira na kojem su pisane, baš i nemam nekog izlaza iz ove vukojebine….
Moja mi domovnica daje pravo da me se muze do 65te i da me se onda što prije zakopa u svetu Hrvatistansku zemlju, a moja će djeca imati sreću pa će naslijediti to pravo od mene.
Nego, da ne bude da samo kritiziram, a ništa ne predlažem, evo, predložit ću nešto.
Velik broj Japanaca će uskoro postati nuklearne izbjeglice.
Zašto ih nebi primili u našu „domovinu“, dali im domovnice, biračko pravo i pravo kandidiranja na izborima, a mi se tog prava istodobno odrekli?
Evo, ja ću prvi.
Watashitachi no uchi e yōkoso.
No Comments