Rođen sam u disfunkcionalnom braku ateista i vjernice, ko će znat zašto je bio sjeban, ali ni ova razlika nije pomagala..
Uglavnom, otac nije htio da me se krsti, pa me mati krstila krišom, što je prilično lijepo od nje jer da sam odapeo prije nego sam kršten završio bi u paklu ili limbu(ako imam sreće) kao i djeca onih 5 milijardi nekrsta koji dijele ovaj planet s nama izabranima i Bogu dragima.
Još jedna korisna stvar od krštenja je da sam postao dio jedne velike i sretne zajednice ljudi, braće i sestara po Kristu, koji žive u međusobnom miru i ljubavi, te, kao pravi Kristovi sljedbenici, u duhu tolerancije i poštovanja onih drugih, manje sretnih, gore navedenih nekrsta.
Krštenje mi je omogućilo i prvu pričest, kojom sam dobio pravo da pijem Kristovu krv i jedem njegovo meso nakon što se ispovjedim svećeniku i Bog mi oprosti grijehe njegovim posredstvom.
Napokon, krizmom, sam potvrdio svoju odanost Kristu i Njegovoj Crkvi te stekao pravo da oženim poštenu i, poput mene, Bogu dragu kršćanku u crkvi, te sam od Svetog Duha dobio specijalan dar “..hrabrosti da širim i branim Vjeru riječju i djelom kao pravi svjedok Krista, te da hrabro izgovaram Kristovo ime i nikad se ne stidim križa“. Ono što je vjerojatno najbitnije što sam dobio krštenjem je – Spasenje, garancija da me čeka vječni život.
I sad, zamislite vi koju ja sreću u životu imam što sam rođen baš tu gdje jesam i odmah krštenjem postao sljedbenik Jedine Prave Vjere, zamislite da sam se rodio u Japanu i postao bezbožnički Budist ili bilo gdje drugdje u svijetu i morao vjerovati u kakve već pizdarije vjeruju tamo.
Eh da, da ne zaboravim, krštenje je vječno, nema od-krštavanja kad si jednom kršten, a papinom odlukom(Omnium In Mentem) iz 2009. je i mogućnost formalnog samovoljnog izlaska iz Katoličke crkve izbrisana iz Kanonskog prava, što je i logično jer je nepotrebno – tko bi uopće i htio formalno prestati biti sljedbenik Jedine Prave Vjere????
„S“ kao…. Spasenje?
Jok, „S“ kao jedna velika smrdljiva hrpa jebenog Sranja….
Eto, sad kad sam utvrdio svoju iznimnu razdraganost činjenicom da sam kršten, spomenuo bi slučaj osobe koja nije bila te sreće…
Čuli ste za Bolognu?
E ta Bologna je sredinom 19.st. postala međunarodno poznata po jednom događaju koji je, moglo bi se reći, isto imao veze sa školovanjem…. točnije rečeno preodgojem….. pa… u biti sa otmicom.
Bologna je tada bila u sastavu Papinskih Država, tada samostalne tvorevine s papom kao glavnim vladarom. Kao i u Rimu tog vremena Židovi su bili prisiljeni živjeti u ograđenom djelu grada koji bi se zaključavao svaku večer, a i tijekom kršćanskih blagdana. Istini za volju, to je i Židovima odgovaralo jer su kršćanske rulje znale često priređivati općenarodno veselje sa spaljivanjem Židova kao glavnom atrakcijom.
Uglavnom, živjela tamo jedna Židovska obitelj prezimenom Mortara čija spremačica bjaše 14 godišnja kršćanka. Jednog dana najmlađi se sin obitelji Mortara, šestogodišnji Edgardo, razbolio do te mjere da je bio na samrti. Želeći spasiti dijete od pakla jer nije kršteno, mlada spremačica se odluči krstiti ga bez znanja njegovih roditelja. Mladi Edgardo se na kraju ipak uspio oporaviti ali su vlasti saznale da je kršten pa je papa, budući da Kanonsko pravo ne dopušta da kršćansku djecu odgajaju nekršćanski roditelji, odlučio poslati policiju da obitelji oduzme dijete.
I tako je 23. lipnja 1859. policija pokucala na vrata obitelji Mortara i odvela malog Edgarda od njegovih roditelja da postane štićenik države.
Odvođenje djeteta je odjeknulo u cijelom svijetu, a veliki broj državnika je urgirao kod tadašnjeg pape Pia IX da se dijete vrati roditeljima. Papa, međutim, nije imao niti najmanju namjeru to učiniti, te su godine prolazile, a papa se često znao pojavljivati sa Edgardom u javnosti da pokaže da je djetetu sasvim dobro i kao štićeniku države.
Kada su 1870. Papinske Države izgubile samostalnost i teritorij, te je Rim osvojen, sada punoljetan i preodgojen Edgardo je izrazio želju da ostane katolik te se preselio u Francusku gdje se i zaredio za svećenika.
Život je proveo propovijedajući Židovima i radeći na njihovom preobraćanju….
„- sranja koja znaš
- sranja koja znaš da ne znaš
- sranja koja ne znaš da ne znaš“
Steve Schwartz, Tri tipa znanja
“Za razliku od nekih drugih bogova, ja Sunce uistinu vidim.
To mi puno znači. Ako vidim nešto, znate, to onda ima neki kredibilitet.
A Sunce vidim svaki dan i ono mi daje sve što trebam; toplinu, svjetlost,
hranu, cvijeće u parku, odraze u jezeru, ponekad rak kože, ali čujte, bar
nema razapinjanja, a i ne spaljujemo ljude samo zato što se ne slažu s nama.
Obožavanje Sunca je relativno jednostavno. Nema tu neke misterije, nema
čuda, nema svečanosti, nitko te ne pita za novac, nema pjesama za naučiti,
i ne postoji specijalna građevina gdje se okupljamo jednom tjedno da
usporedimo odjeću. Najbolja stvar kod Sunca je što mi nikada ne kaže da sam
nedostojan. Ne kaže mi da sam loša osoba koju treba spasiti. Nikad mi ne
kaže ništa neljubazno. Dobro sa mnom postupa. I tako, ja obožavam Sunce.
Ali ne molim se Suncu. Znate zašto? Ne želim iskorištavati naše prijateljstvo.
Nebi bilo kulturno.”
George Carlin, O religiji
No Comments